Food blogovi u Srbiji već dugo vremena uspešno funkcionišu, i pored modnih blogova spadaju u najpopularnije. Istraživanje kuvanja je jako zanimljiva i neiscrpna tema, mada je mnogo onih koji nisu opstali.
Konkurencija je sve veća, sve je teže ostati svakodnevno zanimljiv, a gotovo je sigurno da se bukvalno svakog dana pojavi neko nov. U moru blogova, profila, stranica, nama je za oko zapalo nešto novo, zdravo, simpatično i što je najbitnije upotrebljivo.
Sa Milicom Đorđević, idejnim tvorcem bloga One Light Shot pričamo na ovu temu, i predstavljamo upravo njen blog.
Ćao Milice, reci nam nešto o sebi i tome kako si došla na ideju o pokretanju ovakvog bloga?
- Dolazim iz malog mesta Kačulice, blizu Čačka u kome se jede sve, samo ne ultra zdravo. Dugo bila na maminoj kuhinji, nisam trenirala, povremeno jela krofne i spavala do 11 sati. Sve se nekako promenilo kada sam došla u Beograd na studije i ostala sama sa sobom i varjačom.
Naravno uvek je postojalo moje interesovanje za hranu, ali vremenom se promenio ugao gledanja. Uz studiranje ekonomije počela sam pomalo da se bavim azijskom kuhinjom i miksovanjem njihovih ukusa sa našim tradicionalnim. Želja mi je da putujem kroz te zemlje i direktno upoznam njihovu kuhinju. Prosto ne mogu da zamislim svoj život kao jednu monotonu svakodnevnicu, sa poslom koji ne volim i vikendom koji se završava tako što mrzim ponedeljak. Svi bi želeli da radimo ono što volimo, ali to nam niko i ne brani i ne ograničava nas, jer je svaki izbor naš izbor. Pored posla to se odnosi i na sve drugo, stil života, ishranu, prijatelje. Ako se pronađete u nečemu i to vam ide, plus na sve to, pomažete drugima nesebično da reše svoje “probleme” onda je to pun pogodak. Pošto je moj “problem” to što svemu pristupam prilično strastveno i vrlo sam posvećena, a uz to prilično dobro se snalazim sa zdravom hranom, imam šta konkretno i da pokažem, krenula sam sa misijom.
Ništa nas ne košta da stopostotno verujemo u nešto, jer je prosto nemoguće da se nešto ne ostvari u tom slučaju, problem je što većina poklekne pred prvim neuspehom ili tuđim uticajem. Prelomni momenat da počnem sa blogom je bio moj rođendan u januaru. Pravila sam večeru kojom su bili svi oduševljeni, a nisu ni sumnjali da je reč o zdravim namirnicama. Da bih olakšala njima, a i sebi kako ne bih morala da pišem recepte i objašnjavam svakome, pokrenula sam blog u februaru 2017. Na blogu recepte za sebe mogu naći osobe koje izbegavaju gluten, vegani, osobe koje treniraju pa i oni koji su na režimu low carb. Nisu vam potrebne skupe namirnice, savremena tehnika, čak ni vaga. Inače, blog je najviše obradovao drugaricu koja uvek zaboravlja da stavi ulje u kolač, jer su moji recepti 80% bez ulja. Ako kuvate po mojim receptima ne mora da vas plaši to što je ulje i šećer poskupeo jer ga kod mene nema.
S obzirom da se na tvom blogu radi o zdravoj hrani, kako izlaziš na kraj sa gomilom predrasuda u Srbiji po tom pitanju i kako ljudima dokazuješ da, zapravo, nisu u pravu?
- Ljudi često imaju predrasude o zdravoj ishrani, kako je skupa, bezukusna i komplikovana za pripremu. Pre nego što sam pokrenula blog, nisam mogla da dokažem suprotno, jer nisam imala konkretne i formirane primere recepata, pa je sve ostajalo na mojoj priči. Pošto većina veruje tek kada vidi ili isproba nešto, ili svojom rukom napravi, rešila sam da pokrenem celu priču. Zamisao je da proces pripreme maksimalno olakšam uz detaljni opis kroz neformalno pisanje tekstova, toliko jednostavno da i osoba koja nikada nije kuvala može da se snađe. Kako bih pronašla pravi pristup iskoristila sam prethodna saznanja, iskustva i pitanja koja su mi ljudi postavljali u vezi hrane koju spremam i stila života koji vodim. Ako i vi sami izgledate zdravo, disciplinovani ste i ono što radite je oličenje vas, onda vam ljudi i veruju. Zadržavanjem amaterskog i strastvenog duha kroz pisanje prezentujem sve kao realnu priču koju mogu da primene i u svom slučaju.
Odakle naziv One Light Shot, i šta on predstavlja?
- Smatram da većina reaguje suprotno ako im namećete uporno nešto ili im zabranjujete nešto, pa tako i sa hranom. Rešila sam da budem nenametljivo nametljiva, pa zbog toga i reč “One” u nazivu bloga. Ona simbolizuje postepeno ulaženje u “sistem” zdravog stila života, tačnije jedan po jedan “Light Shot” koji simbolizuje pravu meru laganog obroka.
Moja želja je da svako izabere bar jedan obrok sa bloga i napravi ga, shvati koliko je jednostavno, a onda i drugi, treći… Na taj način će učiniti nešto dobro za sebe i organizam, osećaće se bolje i načiniti već jedan korak ka zdravom stilu. Ako se održite i istrajete dovoljno imaćete rezultate, a onda i veći podsticaj. Tu se javlja upravo taj momenat istrajnosti koji je ljudima potreban jer brzo gube motivaciju i nemaju ideje za kuvanje. Pored ishrane bitno je i treniranje. Jedno bez drugoga ne može jer jedno drugo pomaže i olakšava. Pošto sam student ekonomije i nemam mnogo veze sa fitnesom, sve odgovore na pitanja u vezi kombinovanja ishrane i treninga tražim od stručnih ljudi. Prvo to testiram kod sebe pa tek onda širim dalje, kroz svoje pisanje na blogu u obliku saveta i predloga.
Da li način ishrane koji ti promovišeš spada u dijetu, u neku hrono ishranu ili neku drugu iz stotina trenutno popularnih koje se mogu naći na internetu?
- Trudim se da promovišem što više takozvani Homemade, jer jedino na taj način možemo da kontrolišemo šta unosimo u organizam. To takođe podstiče kreativnost i uživanje u pripremi hrane, jer i to je neka vrsta hedonizma, a ne samo konzumiranje iste. Kada bih rekla da uživam u kuvanju toliko da nekad i ne pojedem ono što sam napravila, verovatno mi većina ne bi verovala. Ali zato uvek imam prijatelje na ručku koji su uz mene zavoleli tu zdravu hranu. Pošto svakodnevno smišljam nove obroke, kombinujem hranu, uvek se iznenade izgledom i ukusom obroka. Vrsta zdrave hrane koju pravim i jedem nije na bazi nikakve dijete, hrono ishrane i slično. Meni lično bi bilo teško da se tako hranim, a i smatram da svako pre toga mora prvo preispitati zdravstveno stanje pa tek onda dobiti model koji njemu lindividualno odgovara. Tu je upravo greška ljudi jer se vode “tuđom” dijetom, nekom koja je formirana po šablonu pa ne odgovara svima. Ključ je u umerenosti i pravilnom kombinovanju hrane, to većina zna ali nema konkretne recepte i predloge.
Upravo kroz svoj blog koji sam podelila na kategorije mogu se pronaći ti predlozi kao i dodatni saveti. Pokušavam da ih navedem da prave i jedu hranu koja je kvalitetna po sastavu, a ne prazne kalorije i nešto što bi jeli tek onako jer im je dosadno. Takve greške dovode do viška kilograma. Jedemo kad nismo gladni ili nagrađujemo sebe hranom zbog nečega. Ali ako vam dam opciju i za zdrav slatkiš onda to ne bi trebalo da se desi. Verujem da je mnogima čudno kada čuju da uopšte ne jedem šećer, belo brašno i bilo kakvu prerađenu hranu.
Čitaoci bi verovatno postavili pitanje na temu kako uspevaš da istraješ?
I koliko je uopšte bitna komunikacija sa onima koji te prate?
- Često se pitanja ljudi baziraju upravo na tome, pa ću pokušati da odgovorim kratko. Motivaciju nalazim u rezultatima, a da bi do njih došli potrebna je istrajnost koju održavam kroz ishranu koju krojim prema svojim potrebama. Dakle, nađete opciju za zdravo slatko, nađete način kako da jedete roštilj a da bude zdravo, jedete masnoće u pravom delu dana i sve funkcioniše savršeno. Na taj način ne uzdržavate se ni od čega, ne ukidate sebi nijednu namirnicu koja je vašem organizmu potrebna. Onda uskladite treniranje i ako sve to ulažete bilo bi glupo da brljate sa hranom i skačete sebi u stomak ako pokvarite sve jer vam je “pao šećer” pa ste morali da pojedete čokoladicu. Razmišljajte o osećaju posle toga što pojedete, uglavnom se loše osećate, hteli bi da vratite vreme... E pa onda nemojte da pojedete to i rešen problem. Pored postova sa receptima objavljujem i tekstove kroz koje odgovaram na najčešća pitanja. Smatram da tako čitaoci vide da osluškujem njihove potrebe, pratim interesovanja i uzvraćam im za praćenje mog rada. Trudim se da budem dostupna za sva pitanja i nedoumice koje imaju, pa se kominikacija odvija i kroz slanje fotografija jela koji su oni napravili po mojim receptima. Srećna sam kad im rešim bilo kakvu nedoumicu jer sam učenjem kroz sopstvene greške u toku pripreme hrane pronašla dobre metode, načine za rešavanje “problema” . Feedback koji dobijam od ljudi je nešto što me trenutno jako motiviše i ne dozvoljava mi da odustanem.
Jer je upravo nešto moje, što volim, u čemu uživam i delim sa drugima bez traženja bilo čega za uzvrat, skroz podržano i pohvaljeno.
Vrlo mali broj ovakvih blogova nađe komercijalnu svrhu, a potrebno je dosta vremena i odricanja kako bi se taj posao radio kvalitetno i kako bi zainteresovao veći broj ljudi. Kakvi su tvoji planovi za budućnost?
- Blog je početna tačka za neki vid projekta koji bih želela da ostavarim uz pomoć zainteresovanih saradnika. Kroz interaktivne radionice želim da pokažem ljudima lakoću pripreme i raznovrsnost ideja.
U Srbiji bi trebalo podići tu svest, više forsirati konkretno pripremu preko medija, u vidu emisija koje su bazirane samo na toj vrsti ishrane.
Pošto sam student ekonomije planiram da spojim lepo i korisno, pa u budućnosti otvorim svoj restoran jer još uvek nisam našla neki potpuno po svojoj meri. U želji da još više približim i upoznam publiku sa svojim radom imala sam gostovanja na televiziji, koja su prošla prilično zapaženo od strane onih koji prate takve stvari. Privukao ih je način pripreme mojih obroka, jednostavne namirnice, jeftini sastojci, dakle celokupna pristupačnost zdravih obroka. Na tome i želim da radim, da pišem i pokušam da rešim problem raznim grupama ljudi, počev od pripreme hrane za zaposlene, studente i sve ljude koji imaju manjak vremena ali imaju želju da vode zdraviji život. Neke od ideja su da ostvarim saradnju sa raznim proizvođaćima kako bih kroz praktične radionice i interaktivan rad sa ljudima, na licu mesta pokazala i dokazala ono o čemu pričam.